Oralna eritroplakija

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) izvorno je definirala eritroplakiju kao ‘svaku leziju oralne sluznice koja se manifestira kao svijetlocrveni baršunasti plak koji se ne može klinički ili patološki okarakterizirati kao bilo koje drugo prepoznatljivo stanje’. Ne postoji univerzalno prihvaćena definicija oralne eritroplakije, međutim, većina modernih definicija više ili manje reducira izvornu definiciju SZO-a. Najčešće korištena definicija u literaturi opisana kao oralna eritroplakija je ‘vatrenocrvena mrlja koja se ne može klinički ili patološki okarakterizirati kao bilo koja druga definirana lezija’.

Dodatna terminologija kao što su eritroleukoplakija, leukoeritroplakija i mrljasta eritroplakija korištena je za opisivanje mješavine crvenih i bijelih mrlja.

Etiopatogeneza

  • Mnogi od glavnih etioloških čimbenika raka usne šupljine doprinose ili su etiološki čimbenici u razvoju eritroplakije.
  • Uočeno je da ovi čimbenici doprinose zloćudnoj preobrazbi eritroplakije, međutim, njihova uloga u etiopatogenezi eritroplakije je slabo shvaćena.
  • Ti čimbenici su prvenstveno žvakanje betelovog oraha, žvakanje duhana, pušenje duhana i konzumacija alkohola. Drugi mogući etiološki čimbenici uključuju indeks tjelesne mase (BMI) i nutritivni status.
  • Humani papiloma virus (HPV) također je razjašnjen kao mogući čimbenik koji doprinosi ili je etiološki kofaktor.

Zašto su crvene?

  • Patohistološka analiza otkriva displaziju (od blage do teške), karcinom in situ ili karcinom pločastih stanica u 60-90% slučajeva. Ovi bi mikroskopski opisi objasnili tamnocrvenu boju lezija.
  • Nedostaje površinski keratin koji bi se normalno raspršio i smanjio intenzitet crvene boje.
  • Također dolazi do smanjenja dubine epitelnog sloja; stoga su vaskularne strukture prisutne u vezivnom tkivu vidljivije s površine.
  • Konačno, čini se da se broj vaskularnih struktura povećava kao odgovor na upalu.

Epidemiologija

  • Stopa prevalencije varira od otprilike 0.02-2%.
  • Općenito je prihvaćeno da je prevalencija eritroplakije manja od ostalih OPZP-a i oralne leukoplakije.
  • Čini se da nema sklonosti prema spolu, unatoč ranijim studijama koje su izvještavale o većoj zastupljenosti kod muškaraca.
  • Čini se da se eritroplakija javlja uglavnom u osoba srednje i starije dobi (Reichart i Philipsen, 2005).
  • Ne postoji poznata geografska distribucija eritroplakije, međutim, prevalencija je vidljivo veća u populacijama s već postojećom navikom žvakanja betelovog oraha.

Klinička slika

  • Predstavlja se kao vatrenocrvena mrlja ili mrlja meke baršunaste teksture.
  • Tipično mekana na palpaciju s induracijom koja se opaža samo u slučajevima zloćudnosti.
  • Lezije su obično nepravilnog obrisa, ali dobro definirane. Međutim, povremeno se površina može činiti zrnatom.
  • Obično nema simptoma. Pacijenti mogu prijaviti nespecifičnu bol ili peckanje u tom području. Prijavljen je i metalni okus.

ERITROLEUKOPLAKIJA

  • Crvena područja pokazuju atrofiju ili stanjivanje epitela i za razliku od eritroplakije ili leukoplakije, mogu imati nepravilan rub.
  • Eritroleukoplakija je češća simptomatska.
  • Dno usne šupljine, ventralna strana jezika, meko nepce, krajnici i obrazna sluznica su mjesta koja su najčešće zahvaćena.
  • Obično su lezije male (manje od 1,5 cm), iako su zabilježene i veće lezije (>4 cm).
  • Rijetko eritroplakija zahvaća više mjesta.
  • U slučajevima zloćudne preobrazbe, bolesnici mogu imati znakove i simptome oralnog karcinoma pločastih stanica (OKPS).
  • Ne postoji široko prihvaćena klasifikacija eritroplakije.
Slika 1: Široko rasprostranjena eritroplakija koja homogeno zahvaća lijevi rub jezika i homogena eritroplakija koja homogeno zahvaća stražnji dio desne obrazne sluznice.
Slika 1: Široko rasprostranjena eritroplakija koja homogeno zahvaća lijevi rub jezika i homogena eritroplakija koja homogeno zahvaća stražnji dio desne obrazne sluznice.

Široko rasprostranjena eritroplakija koja homogeno zahvaća lijevi rub jezika i homogena eritroplakija koja homogeno zahvaća stražnji dio desne obrazne sluznice. 

Diferencijalna dijagnoza

Popis diferencijalnih dijagnoza uključuje one lezije koje uzrokuju eritematoznu oralnu sluznicu. Često se kao najčešće navode eritematozna kandidijaza i atrofični lihen planus.

Eritematozna kandidijaza i protetski stomatitis mogu se razlikovati od eritroplakije, jer se ta eritematozna područja često povlače uputama o higijeni proteze/oralnoj higijeni i liječenju sustavnim i lokalnim antimikoticima.

Eritematozna kandidijaza može se manifestirati asimptomatski, sa središnjim eritematoznim područjima koja zahvaćaju dorzalnu površinu jezika, s reflektirajućom lezijom koja zahvaća nepce.

Druge mikrobne infekcije mogu se očitovati oralnim manifestacijama kao što su crvene mrlje na oralnoj sluznici, uključujući histoplazmozu i tuberkulozu.

Atrofični lihen planus ima tendenciju da se očituje simptomatski, s drugim značajkama OLP-a kao što su bijele pruge koje zahvaćaju druga područja oralne sluznice. Oralne manifestacije sistemskog eritematoznog lupusa (SLE) često se susreću i mogu uključivati nespecifični eritem.

Dijagnoza

  • Pojedinačna dobro ograničena lezija pomaže liječniku da klinički razlikuje eritroplakiju od drugih poremećaja.
  • Ove pojedinačne lezije mogu slučajno otkriti liječnici dentalne medicine koji nisu specijalisti te uputiti pacijenta na obradu.
  • Hitna biopsija je neophodna kako bi se isključile neoplastične promjene.
  • Gore su opisane patohistološke značajke koje se mogu pronaći, tanak i atrofičan epitel, nedostatak keratina i hiperplazija. Hematoksilin i eozin je najčešće bojenje koje koriste patolozi za patohistološku dijagnozu eritroplakije.

Zloćudna preobrazba:

  • Stopa zloćudne preobrazbe varira od 14 do 50%.
  • Mnoge crvene lezije mogu biti karcinom in situ ili invazivna bolest u vrijeme postavljanja dijagnoze.
  • Prisutnost umjerene do teške displazije ukazuje na znatno veći rizik od zloćudne preobrazbe.
  • Nedavni sustavni pregled izračunao je ukupni rizik od zloćudne preobrazbe od 33,1% i godišnju stopu zloćudne preobrazbe od 2,7%.

Liječenje

Zbog najvišeg rizika od zloćudne preobrazbe rano liječenje je ključno.

  • Tretman izbora je kirurška ekscizija.
  • Nedostaju studije o praćenju nakon kirurške ekscizije i ishodima liječenja.
  • Ne postoje smjernice o točnoj širini rubova ekscizije, to je često diktirano stupnjem identificirane stanične atipije.
  • Laserska ekscizija ugljičnim dioksidom koristi se odnedavno, kao alternativa eksciziji skalpelom. Povezuje se s povoljnijim zacjeljivanjem područja i postoperativnom ugodom.
  • Stopa recidiva nakon ekscizije nije poznata, međutim, pokazalo se da je veličina izrezane lezije značajan prediktivni čimbenik.
  • Druge terapije, uključujući vitamin A, retinoide, bleomicin i miješani čaj nisu dale povoljne rezultate koji bi zagovarali njihovu upotrebu.
  • Preporuča se prestanak rekreacijskih navika povezanih s većim rizikom od zloćudne preobrazbe.

Praćenje:

  • Ne postoji predloženi interval praćenja eritroplakije.
  • Povećanje veličine, visokorizične rekreacijske navike (pušenje/alkohol), mjesta visokog rizika (ventralni jezik i dno usta), promjena kliničkog izgleda i razvoj simptoma mogu diktirati ponovnu biopsiju lezije.
  • Klinička fotografija snimljena pri naknadnim pregledima korisna je za objektivnu procjenu bilo kakvih promjena u izgledu lezije.

Sažetak

Najšire prihvaćena definicija eritroplakije je „svaka lezija oralne sluznice koja se manifestira kao svijetlocrveni baršunasti plak koji se ne može klinički ili patološki okarakterizirati kao bilo koje drugo prepoznatljivo stanje”. Pušenje, alkohol, žvakanje betelovog oraha i genetske mutacije mogu imati ulogu u etiologiji. Eritroplakija je OPZP s najnižom stopom prevalencije i najvišom stopom zloćudne preobrazbe. S obzirom na visoku stopu zloćudne preobrazbe, preporučuje se rana incizijska biopsija kako bi se otkrile rane neoplastične promjene. Liječenje izbora za visokorizične lezije (teška displazija i karcinom in situ) je kirurška ekscizija. Potrebno je redovito praćenje, a prag za ponovnu biopsiju je nizak.

Unatoč najvećoj stopi zloćudne preobrazbe među OPZP-ima, eritroplakija ostaje OPZP koji je najslabije shvaćen. Nedostatak istraživanja ostavlja mnoga neodgovorena pitanja vezana uz etiologiju, prevalenciju, dijagnozu i liječenje eritroplakije.

Literatura

J.J. Pindborg, P.A. Reichart, C.J. Smith, I. van der Waal, in collaboration with Sobin LH and pathologists in 9 countries. Histological typing of cancer and precancer of the oral mucosa

(2nd ed.), Springer Verlag, Berlin, New York, Tokyo (1997)

C. Scully Oral and maxillofacial medicine the basis of diagnosis and treatment, Wright. Elsevier Science Ltd., Edinburgh, London, New York (2004), pp. 289-290

J. PHILIP SAPP DDS, MS, … GEORGE P. WYSOCKI DDS, PHD, in Contemporary Oral and Maxillofacial Pathology (Second Edition), 2004

Abati, S., Bramati, C., Bondi, S., Lissoni, A. and Trimarchi, M. (2020) ‘Oral Cancer and Precancer: A Narrative Review on the Relevance of Early Diagnosis’, Int J Environ Res Public Health, 17(24).

Al-Attas, S. A., Ibrahim, S. S., Amer, H. A., Darwish, Z. l.-S. and Hassan, M. H. (2014) ‘Prevalence of potentially malignant oral mucosal lesions among tobacco users in Jeddah, Saudi Arabia’, Asian Pac J Cancer Prev, 15(2), pp. 757-62.

Bouquot, J. E. and Ephros, H. (1995) ‘Erythroplakia: the dangerous red mucosa’, Pract Periodontics Aesthet Dent, 7(6), pp. 59-67; quiz 68.

Fatahzadeh, M. and Schwartz, R. A. (2013) ‘Oral Kaposi’s sarcoma: a review and update’, Int J Dermatol, 52(6), pp. 666-72.

Ferreira, A. M., de Souza Lucena, E. E., de Oliveira, T. C., da Silveira, É., de Oliveira, P. T. and de Lima, K. C. (2016) ‘Prevalence and factors associated with oral potentially malignant disorders in Brazil’s rural workers’, Oral Dis, 22(6), pp. 536-42.

Hashibe, M., Mathew, B., Kuruvilla, B., Thomas, G., Sankaranarayanan, R., Parkin, D. M. and Zhang, Z. F. (2000) ‘Chewing tobacco, alcohol, and the risk of erythroplakia’, Cancer Epidemiol Biomarkers Prev, 9(7), pp. 639-45.

Holmstrup, P. (2018) ‘Oral erythroplakia-What is it?’, Oral Dis, 24(1-2), pp. 138-143.

Holmstrup, P. and Pindborg, J. J. (1979) ‘Erythroplakic lesions in relation to oral lichen planus’, Acta Derm Venereol Suppl (Stockh), 59(85), pp. 77-84.

Iocca, O., Sollecito, T. P., Alawi, F., Weinstein, G. S., Newman, J. G., De Virgilio, A., Di Maio, P., Spriano, G., Pardiñas López, S. and Shanti, R. M. (2020) ‘Potentially malignant disorders of the oral cavity and oral dysplasia: A systematic review and meta-analysis of malignant transformation rate by subtype’, Head Neck, 42(3), pp. 539-555.

Kim, D. H., Lee, J., Lee, M. H., Kim, S. W. and Hwang, S. H. (2020) ‘Efficacy of chemiluminescence in the diagnosis and screening of oral cancer and precancer: a systematic review and meta-analysis’, Braz J Otorhinolaryngol.

Kramer, I. R., Lucas, R. B., Pindborg, J. J. and Sobin, L. H. (1978) ‘Definition of leukoplakia and related lesions: an aid to studies on oral precancer’, Oral Surg Oral Med Oral Pathol, 46(4), pp. 518-39.

Lumerman, H., Freedman, P. and Kerpel, S. (1995) ‘Oral epithelial dysplasia and the development of invasive squamous cell carcinoma’, Oral Surg Oral Med Oral Pathol Oral Radiol Endod, 79(3), pp. 321-9.

Mello, F. W., Miguel, A. F. P., Dutra, K. L., Porporatti, A. L., Warnakulasuriya, S., Guerra, E. N. S. and Rivero, E. R. C. (2018) ‘Prevalence of oral potentially malignant disorders: A systematic review and meta-analysis’, J Oral Pathol Med, 47(7), pp. 633-640.

MERRICKS, J. W. and COTTRELL, T. L. (1953) ‘Erythroplasia of Queyrat’, J Urol, 69(6), pp. 807-13.

Nielsen, H., Norrild, B., Vedtofte, P., Praetorius, F., Reibel, J. and Holmstrup, P. (1996) ‘Human papillomavirus in oral premalignant lesions’, Eur J Cancer B Oral Oncol, 32B(4), pp. 264-70.

O’Sullivan, E. M. (2011) ‘Prevalence of oral mucosal abnormalities in addiction treatment centre residents in Southern Ireland’, Oral Oncol, 47(5), pp. 395-9.

PINDBORG, J. J., RENSTRUP, G., POULSEN, H. E. and SILVERMAN, S. (1963) ‘STUDIES IN ORAL LEUKOPLAKIAS. V. CLINICAL AND HISTOLOGIC SIGNS OF MALIGNANCY’, Acta Odontol Scand, 21, pp. 407-14.

Reichart, P. A. and Philipsen, H. P. (2005) ‘Oral erythroplakia–a review’, Oral Oncol, 41(6), pp. 551-61.

Roza, A. L. O. C., Kowalski, L. P., William, W. N., de Castro, G., Chaves, A. L. F., Araújo, A. L. D., Ribeiro, A. C. P., Brandão, T. B., Lopes, M. A., Vargas, P. A., Santos-Silva, A. R. and Cancer, L. A. C. O. G. B. G. o. H. a. N. (2021) ‘Oral leukoplakia and erythroplakia in young patients: a systematic review’, Oral Surg Oral Med Oral Pathol Oral Radiol, 131(1), pp. 73-84.

Shafer, W. G. and Waldron, C. A. (1975) ‘Erythroplakia of the oral cavity’, Cancer, 36(3), pp. 1021-8.

Shear, M. (1972) ‘Erythroplakia of the mouth’, Int Dent J, 22(4), pp. 460-73.

Thavarajah, R., Rao, A., Raman, U., Rajasekaran, S. T., Joshua, E., R, H. and Kannan, R. (2006) ‘Oral lesions of 500 habitual psychoactive substance users in Chennai, India’, Arch Oral Biol, 51(6), pp. 512-9.

Villa, A., Villa, C. and Abati, S. (2011) ‘Oral cancer and oral erythroplakia: an update and implication for clinicians’, Aust Dent J, 56(3), pp. 253-6.

Warnakulasuriya, S. (2018) ‘Clinical features and presentation of oral potentially malignant disorders’, Oral Surg Oral Med Oral Pathol Oral Radiol, 125(6), pp. 582-590.

Yang, S. W., Lee, Y. S., Chang, L. C., Hsieh, T. Y. and Chen, T. A. (2015a) ‘Outcome of excision of oral erythroplakia’, Br J Oral Maxillofac Surg, 53(2), pp. 142-7.

Yang, S. W., Lee, Y. S., Chang, L. C., Hwang, C. C., Luo, C. M. and Chen, T. A. (2015b) ‘Clinical characteristics of narrow-band imaging of oral erythroplakia and its correlation with pathology’, BMC Cancer, 15, pp. 406.

Zaini, Z. M., McParland, H., Møller, H., Husband, K. and Odell, E. W. (2018) ‘Predicting malignant progression in clinically high-risk lesions by DNA ploidy analysis and dysplasia grading’, Sci Rep, 8(1), pp. 15874.

Table of Contents
OPMDCARE Top
Scroll to Top